Panični poremećaj: kada se više ne možemo osloniti na vlastiti svijet

Prvi put se dogodilo na sasvim običnom mjestu. U trgovini, automobilu ili navečer kod kuće. Srce ubrzano kuca. Zrak kao da ne stiže dovoljno duboko. Prostor postaje neobično udaljen, noge nesigurne, a misao da možda umirete odjednom je uvjerljivija od svega što ste dotad znali o sebi.

Poslije ste čuli da je to bio napad panike, ali unatoč olakšanju, ostaje pitanje: kako nastaviti živjeti sa spoznajom da vas takvo iskustvo ponovno može zateći usred običnog dana?

Kod paničnog poremećaja patnja se često nastavlja između napada. Ono što se do tada podrazumijevalo, vaše tijelo, sposobnost i unutarnja podrška, sada postaju predmet stalne brige.

Psihoterapija paničnog poremećaja bavi se tim strahom, njegovim posljedicama i životnim okolnostima u kojima se pojavio, a gestalt perspektiva pritom otvara pitanje: na što ste se dosad oslanjali i što se s tim osloncima dogodilo?

Što je panični poremećaj, a što napad panike?

Napad panike nagli je val intenzivnog straha praćen tjelesnim simptomima poput lupanja srca, otežanog disanja, vrtoglavice ili osjećaja nestvarnosti. U tom trenutku možete biti uvjereni da ćete umrijeti ili izgubiti kontrolu.

Jedan napad ne znači nužno panični poremećaj. O njemu govorimo kada se ponavljaju neočekivani napadi, a barem jedan prati mjesec dana ili dulje izražene zabrinutosti zbog novih napada ili promjena ponašanja radi njihova izbjegavanja. Procjena uključuje provjeru drugih mogućih uzroka simptoma. [1]

Prve, nove ili neuobičajeno snažne simptome, osobito bol u prsima, teško disanje ili gubitak svijesti, potrebno je medicinski procijeniti; kod akutnih teških simptoma potražite hitnu pomoć. Ne treba unaprijed pretpostaviti da je riječ o panici.

Zašto je nakon napada teško ponovno vjerovati tijelu?

Dok čitate ovaj tekst, vjerojatno ne provjeravate može li stolac držati vašu teživu. Ne morate se uvjeravati da znate gdje se nalazite ni nadzirati svaki udah. Mnoge stvari omogućuju nam da postojimo i funkcioniramo upravo zato što o njima ne morate razmišljati. TI procesi su automatski i nalaze se u pozadini svjesnosti.

Geštalt autori opisuju panični napad kao iznenadan slom te pozadine koja je do tada bila nešto što se podrazumijeva. [3]

Tijekom napada osoba može izgubiti osjećaj da je u vlastitom tijelu sigurna, a nakon napada, ono što je do tada uzimala zdravo za gotovo (povjerenje da te vlastito tijelo može nositi) premješta u središte pažnje.

Dišem li normalno? Zašto mi je srce ubrzalo? Hoće li me noge držati? Što ako sada dođe zlo?

Takvo provjeravanje razumljiv je pokušaj vraćanja sigurnosti no zahtjeva konstantnu alertnost prema svakoj tjelesnoj promjeni. Odlazak na kavu, vožnja tramvajem ili čekanje u redu odjednom zahtijevati mentalnu pripremu. Ulog postaje mnogo veći od nekoliko minuta panike. U pitanju je povjerenje da možete sudjelovati u životu bez stalnog nadziranja sebe.

Kada strah od novog napada počne određivati život

Za ilustraciju mogućeg iskustva, zamislimo osobu koja je prvi napad doživjela u tramvaju. Sljedeći put staje pokraj vrata. Zatim počinje putovati samo nekoliko stanica. Nakon nekog vremena odlazi jedino ako je netko prati.

Izbjegavanje kratkoročno donosi olakšanje, ali dugoročno može suziti prostor u kojem osoba osjeća slobodu. Uz panični poremećaj može se razviti i agorafobija: strah od situacija iz kojih bi bilo teško otići ili dobiti pomoć ako se pojave simptomi. [1]

Osobi koja je prije slobodno putovala i obavljala svakodnevne poslove to može biti posebno teško. Uz strah se pojavljuje sram: Kako sam došla do toga da mi treba pratnja do trgovine?

Važno je razumjeti što ta pratnja pruža. Istodobno, terapijski rad treba pomoći da se mogućnosti kretanja postupno šire, kako prisutnost druge osobe ne bi ostala trajni uvjet sigurnosti.

Panični napad toliko je potresan jer se doživljava kao prekid kontinuiteta postojanja.

Panika, samoća i potreba za osloncem

Francesetti, Alcaro i Settanni u radu iz 2020. predlažu razumijevanje nekih iskustava panike kroz separacijsku patnju: osjećaj da smo ostali bez dovoljno dostupne emocionalne podrške i previše izloženi svijetu. [2]

Samoća u tom smislu ne znači nužno živjeti sam ili nemati društvo. Vrlo često osobe koje pate od paničnog poremećaja izrazito su samostalne i ne traže oslonac u drugima. Često imaju partnera, obitelj i brojne kontakte, a često su i oni upravo osoba kojoj se drugi obraćaju.  Znaju organizirati, riješiti, izdržati. Ipak, unatoč brojnim kontaktima, osoba može teško nalaziti odnos u kojem može pokazati koliko joj je teško, a kada zatreba pomoć, prvo pomisli kako bi to ipak trebala moći sama.

Za nekoga s takvim iskustvom pitanje Na koga se mogu osloniti, može biti teže od pitanja „Kako da zaustavim lupanje srca?“

Ova perspektiva ne znači da je svaki panični napad prikrivena usamljenost. Panični poremećaj ima složenu podlogu, a povezanost panike i separacijske patnje predmet je teorijskog i istraživačkog razmatranja. U terapiji se njezina važnost istražuje kroz iskustvo konkretne osobe, bez nametanja unaprijed pripremljenog objašnjenja.

Što tome dodaju afektivne neuroznanosti?

Pankseppovo istraživanje otkrilo je da postoji razlika neuroloških sustava straha povezanih s odgovorom na prijetnju i sustava povezanih s patnjom zbog odvajanja od važnih drugih. Otkrili su se kod osoba s paničnim poremećaje, suprotno popularnom uvjerenju, ne aktivira amigdala već da dolazi do aktivacije sustava PANIC/GRIEF sa sličnim efektima. [2]

Njihova je pretpostavka da osoba može doživjeti snažnu tjelesnu uznemirenost, a da je ne prepoznaje kao patnju povezanu s gubitkom oslonca već ju doživljava kao napad preplavljujućeg straha. U prvom planu tada ostaje osjećaj tjelesne katastrofe.

Za terapiju je ovdje važno otvoreno pitanje: postoji li uz strah i neko drugo iskustvo koje još nije dobilo riječi?

Zašto se panika može pojaviti baš kada život ide naprijed?

Preselili ste se. Započeli novi posao. Završili odnos koji vas je dugo sputavao. Napokon živite samostalnije. A onda se pojavi panika. Razlog je što ponekad samostalnost može rasti brže od podrške koja je osobi potrebna da preuzme tu samostalnost.

Francesetti takve prijelaze razmatra kroz kretanje iz oikosa, prostora doma i poznatog pripadanja, prema polisu, širem društvenom svijetu. Promjena od nas traži da izgradimo nove oslonce, čak i kada je ta promjena nešto što želimo i pto nam treba. [3] Ponekad upravo manjak podrške koji smo imali u prijašnjoj sredini projiciramo u svijet i pretpostavljamo da je nema ili da je za nas nedostupna.

U terapiji se može istraživati što vam je potrebno da biste u promjeni imali dovoljno sigurnosti. Ponekad treba odžalovati ono što je završilo. Ponekad dopustiti sebi da novi početak bude i dobar i težak

Kako izgleda gestalt terapija kod paničnih napada?

U gestalt terapiji zanimaju nas simptomi i način na koji se pojavljuju u vašem životu. Rad se prilagođava vašim potrebama, tempu i mogućnostima. Nekoliko područja pritom može biti posebno važno.

Razumjeti što se događa tijekom napada

Najprije je potrebno ozbiljno shvatiti koliko je iskustvo bilo zastrašujuće. Rečenica „to je samo panika“ teško pomaže nekome tko je bio uvjeren da umire. Razgovara se o tijeku napada, tjelesnim osjetima, mislima i onome što pomaže ili pojačava uznemirenost. Razvija se dogovoren način suočavanja sa simptomima, uz medicinsku procjenu kada je potrebna.

Vratiti napad u kontekst života

Sam intenzitet panike može zasjeniti sve što joj je prethodilo. Zato se pažnja postupno vraća i na razdoblje prije prvog napada kako bismo napad ipak stavili u kontekst života. Što se tada mijenjalo? Što ste izgubili? Što se od vas očekivalo? Kome ste mogli reći da vam je previše?

Ne mora postojati jedan skriveni događaj koji sve objašnjava. Povezivanje iskustava može pomoći da ono što se činilo potpuno stranim postane razumljivije.

Istražiti odnos prema podršci

Nekome je teško zatražiti pomoć. Netko pomoć dobiva, ali uz kritiku ili osjećaj duga. Netko se boji da će, ako se osloni na drugoga, izgubiti slobodu.Takva se iskustva mogu pojaviti i u odnosu s terapeutom. Moguće ih je primijetiti i razgovarati o njima unutar jasnih profesionalnih granica. Pritom se podrška gradi i izvan terapije, u svakodnevnim odnosima.

Ponovno proširivati prostor života

Razumijevanje treba pratiti i stvarna promjena: povratak aktivnostima, više slobode u kretanju i manje odluka donesenih isključivo radi izbjegavanja panike. Podrška i samostalnost mogu se razvijati zajedno. Koraci se dogovaraju tako da budu izvedivi, uz praćenje onoga što osobi pomaže napredovati.

Podrška u Humanistu: Zagreb i online

Ako zbog straha od novog napada odgađate susrete, izbjegavate putovanja ili sve više vremena provodite nadzirući tijelo, možete potražiti pomoć i prije nego što vam svakodnevica postane neizdrživa.

U Humanistu radimo psihoterapiju uživo u Zagrebu i online i nudimo individualni savjetodavni rad u gestalt pristupu. Na početnom susretu možemo razgovarati o tome što proživljavate i procijeniti kakva vam je podrška potrebna, uključujući potrebu za dodatnom stručnom procjenom ili drugim oblikom liječenja.

Možete mi se javiti za dogovor termina. Ne morate unaprijed znati objasniti što vam se događa. Tu smo da zajedno istražimo i budemo ona podrška kakvu vam je toliko teško tražiti za sebe.

Literatura

  1. National Institute of Mental Health. Panic Disorder: What You Need to Know. https://www.nimh.nih.gov/health/publications/panic-disorder-when-fear-overwhelms
  2. Francesetti, G., Alcaro, A. i Settanni, M. (2020). Panic disorder: attack of fear or acute attack of solitude? Convergences between affective neuroscience and phenomenological-Gestalt perspective. Research in Psychotherapy: Psychopathology, Process and Outcome, 23(1), 77–87. https://doi.org/10.4081/ripppo.2020.421
  3. Francesetti, G. Gestalt terapijska perspektiva napada panike. Dostavljeni tekst, s komentarom Nancy Amendt-Lyon. Potpune bibliografske podatke izvornog poglavlja potrebno je dopuniti prije objave.
  4. NICE. Generalised anxiety disorder and panic disorder in adults: management (CG113). https://www.nice.org.uk/guidance/cg113

KONTAKT

Započnimo naš razgovor

Primam nove klijente. Prvi termin moguće je dobiti unutar dva tjedna od javljanja.